Danas je Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade

Međunarodna mreža za razvoj pozorišta za djecu i mlade, slavi ove godine 50 godina svog postojanja. Tim povodom predsjednica Yvette Hardie je zapisala:

“Spadam u sretnike. A, ako pročitate ovu poruku, i vi ćete vjerovatno biti među njima… Sjećam se da su me roditelji od mog najranijeg uzrasta vodili u pozorište. Gledala sam sve, od dječjih predstava do mjuzikala, baleta, pantomime i ozbiljnih predstava. Jedne se priredbe posebno snažno sjećam. Roditelji su me poveli na interaktivnu pozorišnu predstavu u kojoj su publika i glumci krenuli na stvarno i metaforičko zajedničko putovanje. Odvijala se na farmi u jednoj prekrasnoj dolini, i još uvijek se sjećam uzbuđenja koje sam osjećala i koje sam jedva obuzdavala. Bila sam u potpunosti dio radnje – kao da smo zaista doživljavali razne opasnosti koje su se pojavljivale dok nas je nosila priča u kojoj smo svi imali važnu ulogu. Unijela sam se u priču i duboko se s njom poistovjetila. Tada sam, u uzrastu od šest godina, jasno razumjela da pozorište znači temeljan preobražaj i stvara duboku vezu među ljudima u zajednici, koja zajednički stvara značenje predstave. Od tada sam imala sreću da mogu uživati u brojnim pozorišnim priredbama u raznim dijelovima svijeta. Neke brzo zaboravim, a neke na mene ostave dubok utisak. A u svima iščekujem taj trenutak alhemije, u kojem se stvarnost preobražava, a gledaoci se – kao grupa – istovremeno otvaraju prema iskustvu predstave i osjete moć da stvore značenje onoga što gledaju, zajedno sa drugim ljudima u grupi. Nema svako dijete tu sreću. Ove godine ASSITEJ slavi 50. godišnjicu. U pola vijeka postojanja mnogo smo postigli, dosegnuli nove kontinente i zemlje, premostili jezičke, socijalne, ekonomske, vjerske, političke i lične razlike, s ciljem da više djece na sve više mjesta ima tu sreću… U zadnjih 50 godina mnogo se toga popravilo za djecu širom svijeta, ali još uvijek postoje brojni problemi. Kao umjetnici koji cijene preobražajnu moć umjetnosti, zahvaljujući radu ASSITEJ-a možemo nešto promijeniti i osigurati da više djece doživljava te trenutke snažnog poistovjećivanja i povezanosti, koje nikada neće zaboraviti. Pridružite nam se u proslavi ove vrlo posebne 50. godišnjice i kampanji “Povedite danas jedno dijete u pozorište” – u cilju da sve više djece ima priliku iskusiti snažno buđenje uslijed upečatljivog susreta sa pozorištem. Pred nama je još mnogo posla. Na kraju krajeva, to ipak ne bi smjelo zavisiti od sreće…”

Poruka za 2015 godinu povodom Međunarodnog dan pozorišta za djecu iz pera Malale Yousafzai, dobitnice Nobelove nagrade za mir 2014. godine  i Guilae Clare Kessous, UNESCO-ove umjetnice za mir glasi:

“Ja, vi, oni… Pozorište je vrlo važno za svako dijete od najranijeg uzrasta. Dramska umjetnost nam omogućava da prvi put pristupimo zajednici izvan svoje porodice, a to činimo u trenucima kad igramo onu igru koja je tako tipična za djetinjstvo: “kao da…”, “pravimo se da..” ili “pretvarajmo se da…”. Igra “pravimo se da…” vrlo je bitna za razvoj dječje mašte jer omogućava djetetu da stvori zamišljenu budućnost koja je bogata i složena, s drugim ljudima… To je zato što u pozorištu postoji “ja”, tj. onaj koji se igra ili glumi kao da se događaji zaista događaju kako bi drugi, tj. “oni” – publika, mislili da je to stvarnost. A postoji još i “vi”. Ja, vi, oni. To jedinstvo “mene i tebe” na pozornici toliko je snažno da stvara “nas” i naš tajni jezik. Učestvovati u pozorišnom komadu kao gledalac – ili, kao što bi rekao veliki brazilski pozorišni reditelj Augusto Boal, spect/actor (spectator = engl.: gledaoc, posmatrač; actor = engl.: glumac, op. prev.), u svakom slučaju znači priključiti se fikciji i prihvatiti je, baš kao što smo činili u djetinjstvu. Dijete shvati da njegov svijet postoji kroz igru sa stvarnošću, a dijete može učiti samo iz sitnih iskustvenih trenutaka jer još nije svjesno obrazaca, pravila i dogmi … Ja/vi/oni… Zatim neko drugi, koga odrasli zovu ‘onim drugim’, dolazi na pozornicu da bi glumio sa ‘mnom’. “Oni” moraju vjerovati u ljepotu, moraju sanjati i biti preneseni izvan stvarnosti onoga što ostatak čovječanstva radi. “Oni” ne vode ratove nego nastoje razumjeti svijet. “Oni” moraju sjediti u tišini, zapanjeni zasljepljujućim svjetlom koje stvara međusobni odnos ‘tebe i mene’, koji je i sam tako savršeno uravnotežen da čak ni nasilje “nije stvarno”. Sve to “pretvaranje” i “fikcija” najbolji je vaspitni proces koji dijete može proći. “Ja/vi/oni… ”Nešto kao čarolija – “abrakadabra” ili “tri, dva, jedan – kreni!” Kako bi dijete bolje sanjalo, a odrasli bolje razumjeli…Osim ako nije obrnuto …” Zahvaljujući tome što ASSITEJ to dobro razumije, nas dvije dobile smo čast da budemo glasnici nade, mladosti, umjetnosti i vaspitanja te da službeno i s ponosom otvorimo ovu proslavu. Nadamo se da ćemo zajedničkim snagama uspjeti budućim generacijama prenijeti poruku o važnosti učenja putem pozorišne umjetnosti s ciljem da se promoviše bolji svijet utemeljen na miru, poštovanju i socijalnoj pravdi.”

Guila Clara Kessous je specijalista umjetnosti i ljudskih prava. Napisala je “Theatre and Human Rights”, gradivo na pariskom institutu za političke studije (Paris Institute of Political Studies). Nominovana je za Viteza umjetnosti i pisma (Knight of Arts & Letters) od strane Ministarstva kulture Francuske za svoj rad na širenju francuske kulture u inostranstvu. Za svoju posvećenost umjetnosti i ljudskim pravima dobila je titulu uneskovog umjetnika za mir (UNESCO Artist for Peace.)

Malala Yousafzai je rođena 9. jula 1997. godine u Pakistanu. Kao dijete je postala zagovornik obrazovanja djevojaka, što je rezultiralo prijetnjom smrću od strane talibana, 9 oktobra 2012. naoružani napadač pucao je na nju dok se vraćala iz škole. Preživjela je I nastavila da priča o važnosti obrazovanja. 2014. godine je drugi put nominovna za Nobelovu nagradu za mir. Osvojivši je postaje najmlađi dobitnik Nobelove nagrade.