Na inicijativu Međunarodnog pozorišnog instituta (ITI), već više od 50 godina od 1961. godine, širom svijeta obilježava se Svjetski dan pozorišta, 27. mart.
Prvi put u Helsinkiju, a zatim u Beču na devetom ITI kongresu, juna 1961. godine, tadašnji predsednik Arvi Kivimaa iz Finske, predložio je da se proslavlja Svjetski dan pozorišta. Njegov prijedlog je prihvaćen sa oduševljenjem. Od tada se svakog 27. marta (dan otvaranja Teatra nacija 1962. u Parizu) obilježava Svjetski dan pozorišta na različite načine.
Na taj dan pozorišta u svijetu, nacionalni centri Međunarodnog pozorišnog instituta i čitava međunarodna pozorišna zajednica organizuje razne pozorišne manifestacije, od kojih je najvažnija tradicionalna međunarodna poruka koju, na poziv ITI-ja, uvijek piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda. Poruka se prevodi na više od 20 jezika, čita pred desetinama hiljada gledalaca u pozorištima, štampa i emituje u stotinama novina, časopisa, radio i tv stanica na svim kontinentima.
Prvu poruku za Svjetski dan pozorišta napisao je Žan Kokto 1962. Ove godine poruku je napisao južnoafrički dramski pisac Bret Bejli.
Poruka Breta Bejlija
Gdje god postoji ljudsko društvo, tu je i neukrotivi Duh predstave.
Pod krošnjama u zaseocima, na moderno opremljenim scenama svjetskih metropola; u školskim dvoranama, na poljima, u hramovima; u straćarama, na trgovima, u društvenim centrima i gradskim podzemljima, sjedinjavamo se putem prolaznih pozorišnih svjetova koje stvaramo da bismo izrazili svu našu složenost, raznolikost, ranjivost, kako u živom tijelu tako i u dahu, u glasu.
Okupljamo se da plačemo i da se sjećamo; da se smijemo i promatramo; da učimo, afirmišemo, zamišljamo. Da se divimo dostignućima tehnologije i ovaploćujemo bogove. Da nas ostave bez daha naše mogućnosti poimanja ljepote, saosjećanja i monstruoznosti. Da osjetimo energiju i moć. Da slavimo bogatstvo naših kulturnih razlika i premostimo granice koje nas razdvajaju.
Gdje god postoji ljudsko društvo, tu je i neukrotivi Duh predstave. Ponikao iz zajednice, on nosi maske i kostime naših različitih tradicija. Upreže naše jezike, ritmove i pokrete i otvara novi prostor među nama. A mi, umjetnici koji radimo sa ovim drevnim duhom, mi osećamo izazov da ga urežemo u naša srca, ideje, naša tijela kako bismo otkrili stvarnost u svoj njenoj svjetovnosti i blistavoj misteriji.
Ali, u ovoj epohi u kojoj se toliki milioni ljudi bore za opstanak, pate pod opresivnim režimima i grabežljivim kapitalizmom, bježe od konflikata i nevolja, u kojoj našu privatnost narušavaju tajne službe, a naše riječi kontrolišu nametljive vlasti; u kojoj su šume uništene, vrste iskorenjene, okeani otrovani: šta smo mi to dužni da otkrivamo?
U ovom svijetu nejednakih moći gdje najrazličitiji hegemonijski slojevi pokušavaju da nas ubijede da su jedan narod, rasa, rod, seksualno opredeljenje, religija, ideologija, kulturni okvir superiorniji od drugih, da li je zaista održiva ideja da umjetnosti treba da budu odvojene od društvenih agendi?
Da li mi, umjetnici iz arena i sa scena, treba da se prilagođavamo prečišćenim zahtevima tržišta, ili pak treba da iskoristimo moć koju imamo: da utremo put u srcima i pamćenju društva, da okupljamo ljude oko sebe, inspirišemo, opčinjavamo i informišemo, i da stvaramo jedan svijet nade i saradnje otvorenog srca?
Prevod sa engleskog: Dušana Todorović
BRET BEJLI je južnoafrički dramski pisac, dizajner, reditelj, autor instalacija i umjetnički direktor produkcijske kuće TWV. Radio je širom Južne Afrike, u Zimbabveu, Ugandi, Haitiju, Demokratskoj Republici Kongo, u Velikoj Brtitaniji i u Evropi.
Njegove hvaljene ikonoklastične drame, koje propituju dinamiku post-kolonijalnog svijeta, uključuju predstave BIG DADA, IPI ZOMBI?, i MAMBO DžAMBO, medEa i ORFEUS. Autor je performans instalacija EGZIBIT A i EGZIBIT B.
Njegova dijela su igrana i izlagana u Evropi, Australiji i Africi, i osvojila su nekoliko nagrada, uključujući i zlatnu medalju za dizajn na Praškom kvadrijenalu (2007). Bio je predsjednik žirija Praškog kvadrijenala 2011, i član žirija na ITI-jevom takmičenju „Muzičko pozorište danas“ u martu 2013.
Režirao je otvaranje Svjetskog samita umjetnosti i kulture u Johanesburgu (2009), a od 2006-2009 i otvaranja Međunarodnog festivala umjetnosti u Harareu. Od 2008. do 2011. bio je selektor jedinog južnoafričkog javnog umjetničkog festivala u Kejptaunu.
Nevid teatar želi Vam srećan Svjetski dan pozorišta!