Povodom Svjetske nedjelje dojenja, Nevid teatar organizuje veče Art poezije 2 pod nazivom “Infuzija”, u četvrtak, 7. avgusta 2014. godine od 19 časova i 19 minuta u kafe baru “Žiža” u Banjaluci.
Naglasak je na izvođenju poezije, gdje izvođač nastoji da upotrebi funkciju govora: kanale koumunikcije, kongruentnost, odnos govornik – sagovornik, boju glasa, visinu tona, jačinu glasa, govorni tempo, govorne interpunkcije, logičke akcente, respiratornu pauzu, psihološku pauzu, poređenje, gradacije, kontrast i na taj način u glavama slušaoca projektuje žive slike, zvukove, akciju i druge senzacije.
INFUZIJA: Dare Stojiljković; Bisere Alikadić; Aleksandre Čvorović; Aleksandra Ilića; Berislava Blagojevića; Predraga Bjeloševića; Jovana Kuzmića; Dare Sekulić; Vesne Parun; Desanke Maksimović; Mike Antića; Branka Miljkovića; Momčila Nastasijevića; Branislava Petrovića; Milana Rakića; Alekse Šantića; Sergeja Jesenjina; Federika Garsije Lorke; Rabrindrata Tagore; Pabla Nerude; Žak Prevera I Nepoznatog Autora.
Poeziju govore: Darinka – Dara Stojiljković i Dejan Andrić, dok su tehničku podršku pružili ЖИЖА i CKUD “Veselin Masleša”.
DARINKA – DARA STOJILJKOVIĆ, rođena je u Banjaluci, 1936. godine, dramski umjetnik, književnik, pedagog i humanista. Živjela u Otočcu, Kruševcu, Beogradu, Nišu i Sarajevo. Diplomirala glumu u klasi profesora Mate Miloševića 30. maja 1960. godine na Pozorišnoj akademiji u Beogradu ulogom Žakline u predstavi „Žak ili pokoravanje“ Ežena Joneska, i apsolvirala Jugoslovensku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Pozorišnu karijeru počinje odmah po diplomiranju u Narodnom pozorištu u Nišu, gdje je ostvarila niz zapaženih uloga. Uloga Mileve u predstavi „Krmeći kas“ Aleksandra Popovića donosi joj angažman u „Kamernom teatru 55“ u Sarajevu, gdje je tokom 26 godina rada stekla status prvakinje i doživjela punu afirmaciju na prostoru bivše Jugoslavije.
Piše poeziju, prozu, eseje i prikaze. Zastupljena je u antologijama, enciklopedijama i časopisima. U književnosti se pojavila 1989. godine. Objavila sljedeće knjige: „Načiniću lice spokojno“, 1989., proza-poezija; „Kad ja izgubim tebe“, 1991., poezija; „Hleb od duše“, 1993., poezija; „Zvezda na dlanu“, 1995., poezija; „Let u nebo“, 1998., poezija; „I biću oblak“, 2000., izbor iz poezije; „U prolazu“, 2003., poezija-proza; „Largo desoleto“, 2005., proza; „Kad se kula zaljulja“, 2007., poezija; „Krug-Arena-Vetrovi-Sjećan
Nosilac je visokih umjetničkih priznanja: Medalja zasluga za narod; Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva; Srebrna kolajna na XIII Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu 12. juna 1980. godine; Republička nagrada „Zlatno kolo“ za širenje umjetnosti i kulture 1989.godine, povodom 30 – godišnjice umjetničkog rada. Redakcija uglednog sarajevskog lista „Una“ uvrstila je Daru Stojiljković za izbor „Jugoslovenka godine“, a redakcija beogradskog lista „Nada“ dodjelila je Dari Stojilković „Veliko srce“ za plemenitost i čovjekoljublje.
Ulogom Marije Hosefe u predstavi „Dom Bernarda Albe“, F. G. Lorke u Narodnom pozorištu Republike Srpske, za koju dobija Specijalnu nagradu za glumačko ostvarenje na Međunarodnom festivalu Teatarfest u Doboju i promocijom monografije u Banjaluci i Sarajevu proslavlja 45 godina umjetničkog rada. Ulogom Vini u predstavi „Srećni dani“ – S. Beketa proslavlja i 50 godina umjetničkog stvaralaštva na sceni u Banjaluci. Tom prilikom Muzeju Republike Srpske u Banjaluci, kao i Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu, 17. septembra 2007. godine, zaveštava dio svoje umjetničke ostavštine kao Legat Dare Stojiljković.
Na Akademiji umjetnosti u Banjaluci predavala je jedno vreme predmet Dikcija − scenski govor.
Igrala je u filmovima: Rebus, 1985; Ja sam starinski ormar, 1986; Štrajk u tkaonici ćilima, 1986; Dreams from box ili Femina refugita, 2003, (kratkometražni film) i Riječi, 2006 (kratkometražni film).
Trenutno je na Master studijama iz predmeta Dramaturgija na Akademiji umjetnosti u Banjaluci.
Ovo je Darina prva saradnja sa Nevid teatrom.